Firma svojim zaposlenima može da odobri korišćenje službenog vozila za obavljanje posla, tj. radi obavljanja delatnosti koje se odnose konkretnu firmu. Takođe, postoji način i da firma zaposlenima odobri i korišćenje službenog auta za sopstvene potrebe. U nastavku sledi više informacija o ovoj temi – način korišćenja službenog automobila firme, da li se za korišćenje službenog auta plaća porez, kada i druga pitanja.
Sa jedne strane firma odobrava upotrebu službenih automobila licima koja su zaposlena u toj kompaniji. Međutim, korišćenje službenih vozila može da se omogući i licima koja imaju neku drugu vrstu ugovora o radnom angažovanju. Tačnije, onima koja nisu u radnom odnosu (nisu zaposlena) u toj firmi.
Ovo je moguće samo pod jednim uslovom – da službeno vozilo koriste u cilju obavljanja poslova za potrebe delatnosti tog privrednog subjekta. Sve o navedenoj temi sledi u nastavku.
1. Način korišćenja službenog vozila
Postoji više načina da se službena vozila i druga prevozna sredstva u vlasništvu firme koriste:
- korišćenje službenog vozila tokom radnog vremena ili van radnog vremena, samo za poslove ili potrebe firme;
- korišćenje službenog automobila u privatne svrhe – automobil je u vlasništvu poslodavca, a koristi se u privatne svrhe zaposlenog (zasniva se ugovor o korišćenju službenog vozila u privatne svrhe).
U praksi, službena vozila se najčešće koriste za posao, ali treba istaći da postoji zakonska mogućnost i način da se radnicima omogući korišćenje automobila firme u privatne svrhe. U tom slučaju, upotreba službenog automobila za lične potrebe tretira se kao pogodnost i kao primanje zaposlenog (zarada). Ovo primanje se oporezuje – plaćaju se porez i doprinosi kao na zaradu.
Upotreba službenog vozila ili drugog prevoznog sredstva firme se mora urediti posebnim dokumentima, bilo da je u pitanju korišćenje za posao ili u privatne svrhe:
- opštim aktom poslodavca (Pravilnik o radu, kolektivni ugovor ili drugi akt) ili
- ugovorom između poslodavca i zaposlenog (ugovor o radu, ugovor o korišćenju službenog vozila…).
Na ovaj način definišu se svi kriterijumi oko načina korišćenja, svrhe upotrebe, naknada, troškova i drugo. Takođe, određuje se i pod kojim uslovima se prevozno sredstvo koristi za privatne svrhe, a pod kojim uslovima za službene.
1.1. Korišćenje službenog auta samo za poslovne svrhe
Kada poslodavac odobri zaposlenom korišćenje službenog vozila samo u poslovne svrhe, to znači da automobil može da koristi jedino u slučaju kada za obavlja dužnosti i zadatak koje su vezani za delatnost i poslove firme. U tom slučaju, vozilo se koristi isključivo za službene potrebe (u toku radnog vremena, van radnog vremena, za dolazak i odlazak sa posla…). Sve troškove, naknade oko upotrebe, održavanje i druge rashode snosi poslodavac.
1.2. Korišćenje službenog vozila u privatne svrhe
Kada poslodavac odobri korišćenje vozila za privatne potrebe, to znači da zaposleni dobija pogodnost određene vrednosti za upotrebu vozila i u tom slučaju ona se tretira kao zarada. Tada se osnovna zarada zaposlenog uvećava za vrednost te pogodnosti (za vrednost korišćenja službenog automobila). Za nju se plaćaju porez i doprinosi, isto kao na zaradu.
Da bi zaposleni mogao koristiti vozilo firme za svoje lične potrebe, potrebno je da postoji zvanična i dokumentovana odluka poslodavca. Najčešće se ovo pitanje definiše opštim aktom. Za određenog zaposlenog koji će koristiti automobil donosi se Odluka o korišćenju službenog vozila u privatne svrhe. Nakon toga, poslodavac i zaposleni potpisuju ugovor kojim se stiče pravo zaposlenog da koristi taj službeni automobil za svoje lične i privatne potrebe.
Ugovori kojima se uređuje ovo pitanje su:
- ugovor o korišćenju službenog vozila u privatne svrhe,
- ugovor o radu.
Takođe, poslodavac i zaposleni ugovorom definišu i druga pitanja vezana za uslove i obaveze oko korišćenja službenog automobila. To su:
- period korišćenja službenog vozila;
- naziv, marka vozila i registarski broj;
- da li se plaća naknada za korišćenje ili ne (da li je zakup);
- ako se plaća u kolikom iznosu;
- način ili dinamika plaćanja – jednokratno ili višekratno (mesečno, kvartalno, polugodišnje…);
- da li troškove/rashode oko upotrebe vozila i tekućeg održavanja (gorivo, maziva, servis, registracija, sitne popravke, rezervni delovi, zamena ulja…) snosi poslodavac ili su na teret zaposlenog;
- broj pređenih kilometara na dan preuzimanja službenog automobila na korišćenje.
1.3. Korišćenje službenog auta koje nije u vlasništvu firme
Poslodavac zaposlenom može omogućiti korišćenje službenog vozila u privatne svrhe bez obzira na vlasništvo nad tim automobilom. Drugim rečima:
- zaposleni može da koristi službeni auto i kada je poslodavac vlasnik vozila,
- zaposlenom može biti omogućeno da koristi iznajmljeno službeno vozilo u privatne svrhe (kada je uzeto u najam za potrebe firme – poslodavac je zakupac, primalac lizinga itd).
Firma za službene potrebe može koristiti i vozilo koje je u vlasništvu drugog lica (najam), kao i prevozno sredstvo koje je u vlasništvu lizing kuće od koje ga (plaća nadoknadu za korišćenje dok ga ne otkupi – kupovina službenog auta ili korišćenje vozila uz otkup). U ovim slučajevima, sklapa se ugovor o najmu ili o zakupu dok se ne stekne pravo na otkup.
1.4. Privatno vozilo u službene svrhe i najam
Pisali smo da postoji i način i da se privatno putničko vozilo koristi za potrebe firme. Zaposleni ga može koristiti za službene svrhe, kao i za svoje privatne potrebe. O tome se prethodno donosi odluka – o upotrebi privatnog vozila u službene svrhe ili se zaključuje ugovor o zakupu privatnog vozila za službene svrhe.
U tom slučaju, njemu mora da se odobri korišćenje privatnog putničkog vozila za prevoz na službenom putovanju. Automobil jeste u vlasništvu zaposlenog, ali se za potrebe posla ono koristi za službeni put u zemlji ili za službeno putovanje u inostranstvo.
2. Poreski tretman korišćenja službenog vozila u privatne svrhe
Kada je u pitanju poreski tretman i plaćanje poreza za korišćenje službenog vozila, poreska obaveza postoji i nju ima poslodavac. U skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana, korišćenje službenog vozila i drugog prevoznog sredstva u privatne svrhe smatra se primanjem, jer se ostvaruje kao pogodnost. Na nju se obračunava i plaća porez na zarade, kao i doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.
Prema odredbama ZPDG (član 14a, stav 1.) korišćenje službenog vozila i drugog prevoznog sredstva u privatne svrhe tretira se kao primanje, koje je ostvareno po osnovu činjenja ili pružanja pogodnosti zaposlenom. U skladu sa Zakonom o radu, propisano je da u zaradu spada ona zarada koja je ostvarena po osnovu radnog odnosa, kao i sva druga primanja zaposlenog. Primanja oo osnovu pogodnosti korišćenja službenog automobila u privatne svrhe imaju karakter drugih primanja.
Prema Zakonu o porezu na dohodak građana, druga primanja koja se smatraju zaradom čine:
- primanja u obliku bonova;
- primanja po osnovu hartija od vrednosti (osim akcija stečenih u postupku svojinske transformacije);
- primanja od novčanih potvrda;
- primanja u obliku robe;
- primanja ostvarena činjenjem ili pružanjem pogodnosti, opraštanjem duga, kao i pokrivanjem rashoda obveznika novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem.
U vezi sa navedenim i u skladu sa Zakonom, korišćenje službenog vozila u privatne svrhe smatra se primanjem po osnovu činjenja ili pružanja pogodnosti. Na navedena primanja obračunava se i plaća porez na zaradu, kao i doprinosi za obavezno socijalno osiguranje (ulaze u osnovicu za obračun). Obavezu plaćanja poreza i doprinosa za korišćenje službenog vozila kada se ono koristi u privatne svrhe ima poslodavac.
Ukoliko zaposleni za korišćenje službenog vozila u privatne svrhe ima i druga primanja za pokrivanje rashoda, konkretno za troškove goriva, maziva, servisa, održavanja i drugih rashoda koje mu plaća poslodavac, onda se ti troškovi takođe smatraju drugim primanjima, jer nastaju u vezi sa korišćenjem automobila. U skladu sa ZPDG, plaćanje troškova i održavanja koji nastaju korišćenjem tog vozila smatraju se primanjem po osnovu činjenja ili pružanja pogodnosti zaposlenom i pokrivanja rashoda obveznika novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem. Oni takođe ulaze u osnovicu za obračun poreza na zarade i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje.
2.1. Porez i doprinosi za korišćenje službenog auta u privatne svrhe
Poreske dadžbine koje poslodavac ima obavezu da plati po osnovu korišćenja službenog auta za lične potrebe, na bruto vrednost, su:
- porez na zarade,
- doprinosi za PIO – na teret zaposlenog i na teret poslodavca,
- doprinosi za zdravstveno osiguranje – i na teret zaposlenog i na teret poslodavca,
- doprinosi za nezaposlenost – i na teret zaposlenog i na teret poslodavca.
2.2. Porez na dohodak građana za korišćenje službenog vozila za privatne potrebe
Sva navedena primanja u vezi sa korišćenjem službenog automobila takođe su predmet oporezivanja za porez na dohodak građana (plaća se porez na dohodak).
Druga primanja zaposlenog nastala po osnovu korišćenja službenog automobila u privatne svrhe se uračunavaju u osnovicu za obračunavanje godišnjeg poreza na dohodak građana. Odnosi se takođe na druga primanja za pokrivanje rashoda, koja nastaju u vezi sa korišćenjem vozila i koje firma plaća zaposlenom.
Ukoliko zaposleni poslodavcu plaća neku nadoknadu po osnovu korišćenja službenog automobila u privatne svrhe iz svoje neto zarade (iz zarade na koju su obračunati i plaćeni porez i socijalni doprinosi), osnovica za obračun zarade se umanjuje za iznos te nadoknade. Takođe, iznos nadoknade ne ulazi ni u osnovicu za obračun i plaćanje godišnjeg poreza na dohodak.
Za sva dodatna pitanja oko korišćenja službenih vozila, poreskog tretmana i oporezivanjem u vezi sa ličnom upotrebom vozila, možete nas kontaktirati. Iskusni stručnjaci agencije za računovodstvo HLB TM DOO koji se sastoje od licenciranih ovlašćenih računovođa i poreskih stručnjaka mogu vam pružiti sveobuhvatne knjigovodstvene usluge..
