Skrolujte za još

Bonus i isplata bonusa zaposlenima – uslovi i način isplate

29.09.2025

Bonus i isplata bonusa zaposlenima – uslovi i način isplate
HLB > Vesti > Članak > Bonus i isplata bonusa zaposlenima – uslovi i način isplate

Bonus i isplata bonusa su aktuelne teme kako krajem poslovne godine, tako i u prvom tromesečju naredne odnosu na tekuću obračunsku. Mogu se isplatiti zaposlenima, kao i direktorima.

Bonusi su određena vrsta nagrade zaposlenima, kao stimulacija za doprinos za ostvarene rezultate, ali i kao podsticaj ili motivacija za zaposlene u budućem periodu njihovog rada i zalaganja. Bonusi se mogu isplatiti kako zaposlenima, tako i direktorima DOO, odnosno zaposlenim osnivačima u svojim preduzećima.

Zato u nastavku sledi dosta detalja o temi važnoj temi vezanoj za bonuse, jer večito vladaju dileme. Pročitaćete – šta je bonus, kako se isplaćuju bonusi, koji su kriterijumi za odobravanje bonusa, kakav je poreski tretman bonusa i druga pitanja u vezi sa bonusima.

 

Šta je bonus?

 

U skladu sa Zakonom o radu, bonus je definisan kao deo naknade zarade zaposlenog koji se može isplatiti po osnovu njegovog doprinosa poslovnom uspehu poslodavca. Bonus nije obavezni deo zarade, već je sastavni deo plate samo ako poslodavac odluči da ga isplaćuje.

U zakonu se napominje samo kao mogućnost i deo zarade koji zavisi isključivo od poslodavca. Nekada se isplaćuje u vidu trinaeste plate na kraju poslovne godine, ali postoje i drugi načini da se isplati zaposlenima.

Praktično, bonus ne predstavlja obavezu poslodavca da se isplati zaposlenima, ali od njega zavisi hoće li ga isplaćivati ili ne. Odnosno, hoće li ga definisati i predvideti opštim aktom ili neće.

Pisali smo detaljno na temu obaveze poslodavca, odnosno koje sve obaveze ima poslodavac prema zaposlenima.

 

Osnov za isplatu bonusa

 

Ako poslodavac odluči da isplaćuje bonuse svom kolektivu, obavezno mora postojati pravni osnov za isplatu. Osnov je opšti interni akt.

Jedino tako, ako je osnov isplate definisan opštim aktom poslovanja, poslodavac može bonuse da isplaćuje svojim radnicima. Opšti akt je pravilnik o radu ili kolektivni ugovor. Zatim, isplata bonusa može da se uredi i definiše ugovorom o radu koji se potpisuje između zaposlenog i poslodavca.

 

Isplata bonusa kriterijumi

 

Da bi bonus bio isplaćen potrebno je da se opštim aktim definišu i kriterijumi za isplatu bonusa. Takođe, kriterijumi je potrebno da budu navedeni u ugovoru o radu.

Kada je u pitanju izbor kriterijuma za bonus, to je odluka poslodavca. To praktično znači da za kriterijume ne postoje nikakva zakonski propisana pravila, kao ni smernice za odabir kriterijuma i načina utvrđivanja doprinosa zaposlenih, koji se postavljaju kao uslov za ostvarivanje bonusa.

Poslodavac ima slobodu da sve kriterijume i način utvrđivanja doprinosa zaposlenog samostalno definiše i postavi. Važno je samo da sve definiše u skladu sa zakonom, obzirom da je deo zarade ako se isplaćuje, kao i da bude usklađeno sa poreskim tretmanom.

Način isplate bonusa takođe firma određuje samostalno. Zaposlenima se bonus ne mora isplaćivati jednokratno, već je dozvoljeno da se isplaćuje i u više navrata, zavisno od likvidnosti poslodavca. Ali, mora se poštovati zakonski okvir i rokovi kada je postavljeno da se vrši isplata, a zavisno od poslovnog perioda kada je ukalkulisan bonus.

 

Isplata bonusa sa planom isplate i rok dospeća bonusa

 

Poslodavac može doneti odluku o isplati bonusa sa unapred definisanim i predviđenim planom isplate, koji sadrži datume dospeća. U tom slučaju, zaposleni koji su ostvarili pravo na bonus postaju poverioci po navedenom osnovu.

Ukoliko dođe do neisplaćivanja ili kašnjenja isplate bonusa, zaposleni imaju pravo da sudskim putem traže naplatu svijih potraživanja, jer je rok zastarelosti tri godine od dana dospeća. U tom slučaju, potražuju i zateznu kamatu od dana dospeća do dana isplate.

 

Period isplate bonusa i rokovi za isplatu bonusa

 

Poslodavac odlučuje o periodu kada će zaposlenima isplatiti bonus. Takođe, samostalno oslučuje i o rokovima kada će biti isplaćen.

Zakon ne uređuje datume i rokove za isplatu bonusa, ali je potrebno da ove odluke definišu opštim aktom poslodavca i ugovorom. Misli se rokove za isplatu i za koji period se isplaćuje.

Bonusi se vezuju za poslovni uspeh poslodavca, što se urvrđuje najčešće za neki konkretan cilj ili za konretan obračunski period koji se prati. Npr. za mesečni, kvartalni, šestomesečni, godišnji obračunski period, za period od 12 meseci (ne nužno da bude kalendarski od decembra tekuće godine do decembra naredne) i slično.

U praksi, bonusi se najčešće isplaćuju na kraju definisanog obračunskog perioda (na kraju obračunske ili kalendarske godine, a nekada i u decembru na osnovu pretpostavljenog poslovnog rezultata poslodavca, kada se završi poslovna godina i predaju finansijski izveštaji i slično).

 

Definisanje bonusa opštim aktom i ugovorom o radu

 

Da bi firma imala osnov za isplatu bonusa potrebno je da taj osnov, način isplate i rokovi budu predviđeni određenim pravilnikom, odnosno opštim aktom poslodavca koji on opredeli. Pored toga, uslovi i kriterijumi mogu biti definisani ugovorom o radu.

U tom slučaju, isplata bonusa postaje jedno od prava radnika, kada poslodavac odluči da ga isplaćuje zaposlenima.

Pravilnik o radu nije zakonska obaveza poslodavca, ali se donosi kada nije zaključen kolektivni ugovor. Tačnije, ne samo pravilnik, već bilo koji akt kojm se uređuje radni odnos kao što je ugovor o radu.

S tim u vezi, uvek mora da postoji jedan akt kojim se uređuju prava i obaveze iz radnog odnosa ako poslodavac nema kolektivni ugovor:

  • ili pravilnik o radu
  • ili ugovor o radu
  • ili drugi akt za koji se poslodavac opredeli.

 

Kriterijumi za utvrđivanje bonusa

 

Opštim aktom ili ugovorom mogu biti predviđene i vrste motivacija za zaposlene. Drugim rečima, moguće je definisani različite vrste motivacionog nagrađivanja i osnova za davanje bonusa zaposlenima, kako bi se postigli određeni ciljevi, ostvarili rezultati, poslovni uspeh poslodavca ili postigla efikasnost zaposlenih.

Npr. kvartalna isplata bonusa, polugodišnji bonus, godišnji bonus.

Isplata bonusa najčešće zavisi od nekoliko parametra:

  • godišnjih rezultata poslodavca (neto dobiti);
  • prosečne ukupne ocene zaposlenog.

Kada je parametar poslovni rezultat, uslov je pre svega da poslodavac ostvari zadovoljavanjuću neto dobit na osnovu koje je moguće zaposlenima isplatiti bonuse.

Kada se isplata bonus vrši na osnovu prosečne ukupne ocene zaposlenog, ocena koju dobije zapravo određuje visinu bonusa. Najčešće se isplaćuje u određenom procentu u odnosu na neto dobit društva ili na određeni broj mesečnih zarada tog zaposlenog.

Treba napomenuti i sledeće – ako poslodavac nije ostvario dobit zaposleni ne mogu očekivati bonus. I ovaj kriterijum se obavezno precizira i pravilnikom.

 

Isplata bonusa po prestanku radnog odnosa

 

Postavlja se pitanje isplate bonusa za zaposlene kojima je prestao radni odnos.

Poznato je da se bonus, najjednostavnije rečeno, vid stimulacije ili motivacije za zaposlene da rade i da svojim radom doprinesu poslovnom uspehu i rezultatu poslodavca, koji se ostavruje po osnovu rada u godini za koju se utvrđuje poslovni rezultat i doprinos tog zaposlenog. Pod uslovom da su i kriterijumi ispunjeni, zaposleni stiče pravo na isplatu bonusa.

Sa druge strane, jako je bitno napomenuti na koji način je u pravilniku poslodavac definisao pravo na ostvarivanje bonusa. Obzirom da ne postoje zakonska ograničenja po piranju određivanja uslova, poslodavci ih sami definišu. Mogu odrediti da li je pravo na isplatu bonusa uslovljeno postojanjem radnog odnosa u momentu njegove isplate ili nije.

Da li će se isplaćivati bonus po prestanku radnog odnosa zavisi od toga kako je definisan opštim aktom:

  • da li je bonus stečeno pravo po osnovu ostvarenih rezultata u prethodnoj poslovnoj godini
  • da li je definisan kao materijalna motivacija zaposlenog da nastavi da radi kod poslodavca.

Najlogičnije bi bilo da zaposleni ima pravo na isplatu bonusa, nezavisno od činjenice da li je na dan donošenja odluke o isplati bonusa u radnom odnosu bio kod poslodavca ili ne, jer je on u prethodnom periodu zapravo bio u radnom odnosu kod poslodavca i doprineo ostvarenju rezultata.

Obzirom da isplata bonusa nije zakonski definisanaa obaveza firme, često se opštim aktom bonus definiše samo kao materijalna motivacija zaposlenih da rade u firmi i da ostanu. U praksi se dešava onda da samo zaposleni koji su u radnom odnosu kod poslodavca na dan donošenja odluke o isplati bonusa ili na dan isplate bonusa mogu ostvariti ovo pravo.

Pravni akt poslodavci uređuju onako kako im odgovara, jer bonus nije posbno preciziran zakonom.

 

Bonus za osnivače koji su zaposleni u svom privrednom društvu

 

Osnivači DOO, direktori, odnosno članovi privrednog društva koji su zaposleni u svom preduzeću mogu da ostvare pravo na bonus kao i ostali zaposleni u DOO.

Uzimajći u obzir porez na dobit, stopu dividende, kao i to da isplaćen bonus umanjuje osnovicu poreza na dobit, u praksi se osnivači sve više opredeljuju da izvrše isplatu bonusa umesto isplate dividende. Reč je poreskoj isplativosti bonusa u odnosu na isplatu dividende.

Jeftinije im je da opštim aktom predvide isplatu bonusa umesto raspodele dividende. Ukoliko se vrši isplata ili raspodela dividende, plaća se ukupan porez po stopi od 30% (15% porez na dobit i 15% dividenda). Na bonus se gleda kao na rashod, a kada su rashodi veći umanjuje se dobit.

Da bi bonus na taj način osnivačima i direktorima bio isplaćen, mora biti isplaniran i u okviru svih zakonskih i poreskih propisa. Potrebno je da se odredba o isplati bonusa predvidi opštim aktom ili ugovoru o radu. Takođe, potrebno je da postoji odredba da se isplata bonusa vrši i ostalim zaposlenima u skladu sa uređenim kriterijumima.

Pisali smo zaseban tekst na temu međudividende – Kako Isplatiti Međudividendu Članovima DOO.

 

Način priznavanja bonusa u poreskom bilansu i za koliko izveštajnih perioda se priznaje bonus kao trošak

 

Često se postavljaju pitanja oko priznavanja rashoda u poreskom bilansu po osnovu ukalkulisanog bonusa, kao i kako postupiti kada bonus nije isplaćen u godini koja sledi poslovnoj godini u kojoj je bonus ukalkulisan i priznat kao rashod u poreskom bilansu.

U skladu sa Zakonom o porezu na dobit pravnih lica, oporeziva dobit se utvrđuje priznavanjem rashoda. Troškovi zarada priznaju se na teret poslovnih rashoda.

Takođe, utvrđen je i način vrednovanja i priznavanja kratkoročnih primanja zaposlenih, a to su sva ona primanja za koja se očekuje da će u potpunosti biti isplaćena u roku od 12 meseci nakon završetka godišnjeg izveštajnog perioda u kojem su zaposleni pružali svoje uskuge (radili).

Tu spadaju:

  • zarade, naknade i doprinosi za socijalno osiguranje;
  • plaćen godišnji odmor;
  • plaćeno bolovanje;
  • učešće u raspodeli dobiti i isplata bonusa;
  • nemonetarna primanja (npr. medicinska nega, smeštaj, auto i besplatna ili dotira­na roba ili usluge) za trenutno zaposlene.

U tom slučaju:

  • poslodavac ima sadašnju zakonsku obavezu da izvrši takve isplate kao rezultat prošlih događaja;
  • može da se sačini pouzdana procena takve obaveze, a sadašnja obaveza postoji kada taj poslovni subjekt nema realnu alternativu osim da izvrši data plaćanja.

 

Zaključak

 

Zaposleni koji ostvaruju pravo na isplatu bonusa smatraju se poveriocima poslodavca. To pravo zastareva 3 godine od trenutka dospeća prava na isplatu bonusa. Sa druge strane, poslodavci su dužni da svojim internim opšti aktom definišu kriterijume, uslove, rokove i način isplate bonusa, jer će na taj način obezbediti transparentnost, predvidivost i osigurati pravilnu motivaciju zaposlenih da svojim radom doprinesu ostvarivanju poslovnih rezultata.

Za sve nedoumice oko obračuna zarade i bonusa, poreskog tretmana i isplate bonusa, tumačenja zakonskih propisa ili oko izrade pravilnika, možete nas kontaktirati. Knjigovodstvena agencija HLB TM DOO iz Beograda stoji na raspolaganju za sva pitanja i stručnu podršku.

Kontakt